Šta sam htjela reći…

Petak je. Dok pokušavam isplanirati narednih 48+ sati života shvatam kako pola tačaka sa mog spiska neću stići uraditi. Da li je planiranje uopće potrebno?

Nemam neki pametan odgovor na to pitanje. Obožavam planirati. Obožavam planere. Obožavam imati sve napismeno, tu ispred mene da znam šta mi je činiti.

Vratila sam se na fakultet, ali ovaj puta na magistarski studij. Izašla sam iz okvira Pravnog fakulteta i konačno okusila malo sreće u učenju. Svako popodne mi je popunjeno, a u krevet liježem kada i kokoške.

Potpuno sam odustala od lakiranja noktića i prepustila ih u njegu Dženiti (Pedikir i manikir studio Butterfly) koja je pravi nail artist. Obećavam da ću stavljati slike svaki mjesec nakon korekcije.  Malo sam pobjegla sa teme, ali shvatiti ćete poentu. Dok se, ovog tmurnog petka, završava radno vrijeme ja se pitam da li bi bilo uredu prespavati vikend i potpuno zanemariti sve što bih „trebala“ uraditi­?

Problem je što se desi život pa većinom ne završim sve što sam za taj dan sebi „naredila“. Posljednih dana sam strašno zauzeta. Kurs web dizajna je pri kraju i sve emocije i znanja se pokušavaju složiti na svoje mjesto.

Jučer sam odlučila posjetiti prijateljicu i pokušala sam do nje stići što prije. Dok sjedim u kaputu, ogrnuta mojim novim šalom sa ZAFUL-a, zovem sve moguće taxi službe. Svi zauzeti. Konačno, uspjevam dobiti Samir i Emir taxi. Kažu za 7 minuta. Super, može, ostajem u kaputu, pozdravljam se sa Cocom i oblačim čizme.

Vani sam. Čekam već 10 minuta. Pored mene su prošla šest taxi vozila. Uvijek sam fer i sačekam ono vozilo koje sam naručila. Gospodin se izvinjava što kasni, a ja sam sretna što sam konačno sa suhome.Treba i platiti. Gospodin nema kusura pa brzinski izlazim do Amka da kupim nekoliko sitnica i rasitnim novac. Na kasi je gospođa sa sinom (mislim) i nose korpu punu proizvoda. Sve ide sporo kao u filmu Zootopia. Konačno se korpa ispraznila, čujem: dvije marke kredita. Ok. Beep beep boop, kredit stigao. Još dvije na drugi broj. Šta ću. Čekam. Gledam da li je taxi od muke otišao. Nije.

Drugi kredit stigao. JOŠ DVIJE MARKE NA DRUGI BROJ.

Bože! Smijem se u sebi, šta ću.

Sve je to 28.30. Dotična polako skida torbu sa ramena. Eh, daj mi Auru light. Gledam onu gospođu što radi na kasi i divim joj se. Stižem konačno na red. Okrećem se i zahvaljujem momku koji je pustio da idem prije njega. Plaćam taxi i stižem kod Elme.

Ova priča nema neke poente. Samo hoću da kažem da je sve jako nepredvidivo.  Brišem ovaj spisak što sam napravila.

Go with the flow.

cropped-ob828r0.jpg

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s