Kako sam upoznala sebe u okviru prvog EVS projekta

Piše: Karahodžić Medina

Vjerovatno od kada sam postala svjesna sebe, svoga života i uloge u njemu, želim da proputujem svijet. Da upoznam nove prijatelje, da se divim svakoj zemlji i da uživam u njenim ljepotama, da kušam različitu hranu i da fotografišem svaki kutak.

Moje prvo putovanje u okviru EVS projekta (European Voluntary Service) je započelo prije dva mjeseca. Putovanje u Tursku, tačnije u primorski grad Mersin sa još deset mladih ljudi iz različitih zemalja.

Organizacija Akdeniz Üçüncü Göz Eğitim ve Gençlik Derneği (Third Eye Education and Youth Association of Mediterranean – TEAM) sa sjedištem u Kazanlı – Mersin – Turska, djeluje sa ciljem zaštite divljeg i prirodnog života sa lokalnom zajednicom i mladim ljudima u i oko Mersina. Organizacija posebno brine i radi na zaštiti morskih kornjača (Caretta-Caretta i Chelonia Mydas), koje ostavljaju svoja jaja na obali Kazanlı-Mersin i koja su pod rizikom od izumiranja.

Dva mjeseca, hiljadama kilometara udaljena od rodnog grada, život sa deset nepoznatih ljudi i komunikacija na engleskom jeziku 24 sata bili su pravi izazov za mene. Došla sam sama sa sarajevskog aerodroma, sa presjedanjem u Istanbulu, do aerodroma u Adani. Dalje je trebalo otići sa aerodroma do grada Tarsus pomoću shuttle service. Izaći iz autobusa na prvom stajanju pored Kleopatra Gate i čekati mentora. Sve ovo je bilo objašnjeno u e-mailu koji su svih 11 volontera dobili nekoliko dana prije polaska. Djelovalo je komplikovano, malo zastrašujuće, a u nekim trenucima sam razmišljala čak i da odustanem. Ipak sam prihvatila izazov koji sam sama sebi nametnula.

Sada, nakon dva mjeseca, završetka projekta i povratka kući, mogu reći da sam imala najbolje provedeno vrijeme u svome životu. Ispunila sam svoj san, otišla u Tursku, iako ne u Istanbul, Antaliju, etc., ali Mersin i okolni gradovi imaju ponuditi možda čak i više nego Istanbul. Komunicirala na engleskom jeziku 24/7, upoznala mlade ljude – sada prijatelje iz raznih zemalja, putovala, divila se ljepotama mjesta, gradova  i njihovom kulturnom i historijskom sadržaju. Pored toga kušala sam tradicionalnu tursku hranu i pića, posjećivala brojne restorane i klubove (mi volonteri smo to nazvali „exploring turkish nightlife“), te fotografisala sve što mi je oko vidjelo. Kroz ova dva mjeseca stekla sam i novu prijateljicu, djevojku iz Gruzije, koja sada zauzima posebno mjesto u mome životu. Jako sam zadovoljna samim projektom i životom pored projekta. Dva mjeseca koja će zauvijek ostati u mome sjećanju, zahvaljujući kojim sam otkrila i bolje upoznala sebe.

Iz svog iskustva, svima onima koji vole da putuju, da upoznaju nove prijatelje, da budu aktivni u životu, pomognu i doprinesu svojom ulogom i zalaganjem u raznim projektima, od srca preporučujem da se prijave na EVS projekte. U našoj zemlji mladi nisu dovoljno upoznati sa EVS i Erasmus+ njihovim radom i aktivnostima, do informacija je vrlo lako doći. Bitna informacija jeste da su svi troškovi plaćeni, a oni uključuju i povratnu avionsku kartu, plaćen shuttle service od aerodroma do mjesta boravka, smještaj, novac za hranu, ali i mjesečni džeparac. Na projekte se može prijaviti bilo ko, od 17 do 30 godina, te period koji možete birati za projekat jeste od 2 sedmice do 12 mjeseci. Poznavanje engleskog jezika je obavezno, te na kraju projekta svaki volonter dobije YouthPass.

Veliko hvala upućujem organizaciji Akdeniz Üçüncü Göz Eğitim ve Gençlik Derneği (Third Eye Education and Youth Association of Mediterranean – TEAM) i članovima organizacije, Seyhan A., za svaku ljubaznu riječ i svaki savjet koji mi je dao, za sve šale i osmijeh, a naravno, prije svega, zahvaljujem se na odabiru mene za volontera. Veliku zahvalu dugujem i Yusuf T., za svaki razgovor, ohrabrivanje, svaki trenutak proveden sa mnom, svaki savjet, za prihvatanje mene ovakve kakva jesam,  pomoć onda kada mi je trebala i osjećaj da sam za vrijeme trajanja projekta imala nekoga, tj. njega, kome mogu vjerovati u svakom trenutku, a taj osjećaj imam i sada nakon projekta.  I, naravno, zahvaljujem se i Süleyman A., koji je uvijek bio vedrog i nasmijanog lica, i s kojim, nažalost, nismo mogli dovoljno komunicirati zbog jezika, ali smo proveli predivne trenutke zajedno.

Za kraj smo obećali da ovo nije zbogom, ovo je samo doviđenja, jer ćemo se opet sresti, negdje i nekada.

WP_20161113_009 WP_20161127_021
WP_20161127_058 WP_20161127_108
WP_20161127_111 WP_20161127_116
WP_20161127_131 FB_20161110_19_38_25_Saved_Picture
FB_20161127_22_35_11_Saved_Picture WP_20161203_230
WP_20161203_249 WP_20161203_259
WP_20161203_261
WP_20161206_006 WP_20161203_032
WP_20161203_210 WP_20161203_172
WP_20161203_168 WP_20161203_139
WP_20161203_094 WP_20161203_089
WP_20161203_080 WP_20161203_043

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s