Lane u kavezu, zmija i sunce

Ljudi moji! Long time no write! 

Prvi maj sam provela u Blagaju. Mislila sam da ću sve svoje slobodno vrijeme provesti na bazenu (iznajmili smo apartman sa bazenom, koji je stvarno bio odličan), ali sam vrijeme provela šetajući po najljepšem sunčanom vremenu ikada (možda jer je bazen bio prazan, nikada nećemo znati). Znate ono kada sjednete i upijate sunčane zrake dok vam se koža, koja je već hladna kao zmijska od hladnog sarajevskog vremena, grije. Tako jedno tri sekunde i onda vam je pretoplo. Trči u hlad.

Nećete vjerovati, ali u Blagaju je bio i onaj luna park što u Sarajevu bude kod RTV doma. Naravno da nisam otišla, ali željela sam. Volim luna parkove, a ovaj donosi poseban adrenalin jer svaki puta kada sjednem kontam kako je sigurno nešto pokvareno i da je to trenutak kada ću umrijeti. Nisam slikala luna park, ali vjerujem da svi znate kako izgleda: ne dobro.

Jedan dan provela sam na Kravicama, hence the photo. Vidi se kako sam sretna, jedva sam čekala da dođem. Vozila sam se malom barkicom, vožnja je trajala par sekundi, ali najboljih par sekundi tog dana. Kravice stvarno dobro izgledaju i ako planirate otići ja svakako preporučujem.

Ono što ne preporučujem jeste penjanje na Tvrđavu Hercega Stjepana u 12 sati, po suncu. Po najgorem zvizdanu. Nemojte to raditi. Ima i zmija, sreli smo se sa jednom, nije nam bilo drago. Nije ni ona, jadna, bila sretna, pomakli smo je sa njenog #sweetspot. Pogled nije loš, ali to je to. All the thrill. Bolje negdje dobro pojesti (i popiti). Vjerujem da je ljepše ukoliko pri dolasku niste dobili sunčanicu.

Nakon što sam maksimalno iskoristila dva i protraćila jedan dan, moram priznati da je ovo bio uspješan tro-dnevni izlet.

P. S. Odmah pored našeg apartmana bio je neki restoran, ne mogu se sjetiti kako se zove, ali su držali (drže još uvijek ako jadno nije pobjeglo) lane u kavezu 1×2 metra. Užas. Lane se muči, hoda po nekakvim daskama koje propadaju, ljudi mu beru travu koju on s vremena na vrijeme čalabrcne. Razmišljala sam da nekada u pola noći ustanem i da ga pustim, ali reče mi vlasnica apartmana da ga ti njegovi vlasnici puštaju da trči pored rijeke ponekad. Kontam, ako se tada vrati možda bi i sada. Ja bih pobjegla koliko me noge nose, ali evo vidimo da i životinje mogu patiti od Stockholm sindroma.

P. P. S. Ove naočale sa Rosegal stranice nisam skidala nikako. Nekako mijenjaju boju i idu sa skoro svakim outfitom. Mnogo mi se dopadaju. LINK je ovdje. 

 

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s